Dar

Tobija je bio tih i vedar učenik četvrtog razreda osnovne škole. Živio je s roditeljima i bratom u skromnoj kućici na kraju sela, usred maslinika na brežuljku nekoliko kilometara od mora.
Posljednjeg dana škole, pred božićne praznike, sva djeca četvrtoga razreda natjecala su se tko će dobroj i dragoj učiteljici Marici donijeti ljepši dar. Na stolu se našlo mnoštvo šarenih paketića. Učiteljici zape oko za jedan sićušan paket s papirićem na kojem je jasnim Tobijinim krasopisom pisalo: »Mojoj učiteljici«.
Marica je zahvaljivala svakom učeniku pojedinačno. Kad je došao na red Tobija, otvorila je paketić i ugledala malu školjku, najljepšu koju je ikad vidjela. Doimala se kao da je izvezena sitnim maštovitim nitima sjajnih duginih boja.
»Gdje si našao ovu školjku, Tobija?« – upitala je učiteljica.
»Dolje na Velikom grebenu«, odgovori dječak.
Veliki je greben bio daleko i do njega se moglo sići samo opasnom vrletnom stazicom. Samo ondje se moglo naći takvih školjaka kakva je bila Tobijina.
»Hvala ti, Tobija. Ovaj ću prekrasni dar čuvati da me podsjeća na tvoju dobrotu. Ali zar si morao proći tim strmim i opasnim putom da bi našao dar za mene?«
»Dugi i teški put dio je moga dara«, reče Tobija smiješeći se.

Komentari

Možda vas zanima i ovo